Imali smo relativno velik stan (85 m2) na četvrtom katu stambenog bloka bez lifta. Međutim, osim velike dnevne sobe, postojale su samo dvije privatne sobe. U jednom smo uredili svoju bračnu spavaću sobu, a u drugom - dječju sobu. Dok su Karolina i Iwo bili mali, živjeli su zajedno, ali kad su krenuli u školu i počeli odrastati, željeli su zasebne kutove. S vremenom smo počeli patiti i zbog nedostatka dizala i užasne buke s obližnje brze ceste. Ljeti, kad su se otvorili prozori, bilo je toliko glasno da nismo mogli razgovarati telefonom. Sazreli smo za promjene. Počeli smo razmišljati o kupnji većeg stana. Imali smo i prijedlog za život u dvojnoj kući. Naši prijatelji nagovarali su nas na izgradnju obiteljske kuće.Međutim, bojali smo se napustiti grad zbog škole i posla.
Put kući
Na kraju nas je uvjerila ideja da se iselimo iz grada za vrijeme praznika provedenih u unajmljenoj kući. Razlika je bila kolosalna. Nakon povratka napravili smo prvi korak prema vlastitom domu - kupili smo zemljište. Uspjeli smo pronaći idealno: lijepo smješteno, na mirnom mjestu, s laganim pristupom medijima i prikladnom vezom s gradom. Kupnju smo tretirali kao investiciju, ali još uvijek smo razmatrali druge mogućnosti za poboljšanje naše stambene situacije. Pokazalo se da su ekonomska razmatranja važna. Izračunao sam da je kupnja stana površine približno 120 m2 puno skuplja od gradnje kuće. Računi su pokazali da će nas 1 m2 stana koštati više od 3500,a troškovi podizanja 1 m2 kuće ne bi trebali biti veći od 1500. Dakle, nije vrijedilo više razmišljati.
O gradnji ne znamo puno i polako donoseći odluku o gradnji kuće nismo unaprijed razmišljali o njenom izgledu. Pitanje arhitekture riješeno je kad je Ewa posjetila prijatelja koji je živio u stambenom naselju u Ustanówu blizu Zalesie Górne. Odmah se zaljubila u arhitekturu lokalnih vlastelinstava.
Od te posjete sve je počelo ozbiljno. Uspostavili smo kontakte s predstavnicima tvrtke koja je izgradila to stambeno naselje. Iako smo napokon odlučili da im ne povjerimo izgradnju, poslužili smo se pomoći arhitekta tvrtke. Upravo je on dizajnirao našu kuću.
Novac nije toliko loš
Dali smo ostavku na usluge programera jer smo izračunali da će troškovi gradnje kuće, ako sami organiziramo izgradnju, biti najmanje 100.000 niži. Znali smo da takva odluka zahtijeva više truda i rada, jer ćemo se za mnoge stvari morati sami pobrinuti. Međutim, odlučili smo da radije na ovaj način ušteđeni novac trošimo na bolji završetak zgrade.
Izgradnja i dorada kuće trajali su dvije i pol godine. Odlučili smo se za kuću od opeke. Građevinska tvrtka koju smo angažirali podigla je zidove od šuplje keramičke opeke, izlila armiranobetonske stropove i izradila drvenu krovnu rešetku, položila obloge i pokrila krov bitumenskom šindrom prije zime. Sljedećih godina zidovi su izvana izolirani slojem polistirena (10 cm) i završeni akrilnom žbukom, dok su iznutra tradicionalnom žbukom i na kraju gips-pločom. Krov smo izolirali mineralnom vunom (20 cm) i završili ga gips pločama.
Iako je gradnja produžena iz financijskih razloga (uzeli smo hipoteku, a zatim prodali stan), vrijedilo je pričekati. Svi smo se odmah zaljubili u novu kuću. U prizemlju imamo veliku dnevnu zonu (kuhinja s blagovaonicom i dnevnim boravkom) i radnu sobu, kao i kupaonicu, kotlovnicu, ostavu i veliku dvoranu. U potkrovlju se, pak, nalazi naša spavaća soba s kupaonicom i dvije dječje sobe te još jedna kupaonica za njih. Tu je i zasebna garderoba i praonica rublja u privatnim sobama.
Uselili smo se prvih dana siječnja ove godine. Nadamo se da ćemo ove godine razvijati okoliš i bolje opremiti interijer.
Učinci određenog odmora
Sadržaj