Brzo donosim odluke.Zato se smijem da bih mogao biti premijer - kaže. Njegov je jedini interes velika razmjera. Jedan je od onih umjetnika koji rade brzo, ne razočaraju u svojoj intuiciji i ne vežu se za vlastita djela. Tomasz Urbanowicz po obrazovanju je arhitekt, ali posvetio se velikom staklu. - Nikad me nisu privlačila mala djela čudesne ljepote izložena na pijedestalima u galerijama. Meni to nema smisla. Mislim da su veliki formati za određeno mjesto i publiku. Njegova najnovija djela uključuju prekrasna okna koja su visjela u foajeu nove Podlaske opere i Filharmonije u Białystoku. Urbanowicz ih je impresionirao, među ostalim Krzysztof Penderecki i Stanisław Moniuszko. Onikoji su barem jednom surađivali s Pendereckim i vidjeli kako njegove zagonetne bilješke znaju mjeru ovog izazova. - Uspio sam pronaći skladateljeve note. Ne izgledaju kao verzija na štapu, već kao uvreda sa skica - kaže Tomasz. - Pokušao sam suosjećati s njima, praveći kalup za staklo. Tamo gdje je Penderecki snažnije pritisnuo i naglasio, učinio sam dublje olakšanje. Profesor Marek Budzyński, glavni autor projekta Opera, rekao mi je da moje pločice stvaraju glazbeni duh - dodaje. Ovo je najveća nagrada Urbanowicza. Glazbenici kažu da je možete svirati kao iz notnih zapisa.Ne izgledaju kao verzija na štapu, već kao uvreda sa skica - kaže Tomasz. - Pokušao sam suosjećati s njima, praveći kalup za staklo. Tamo gdje je Penderecki snažnije pritisnuo i naglasio, učinio sam dublje olakšanje. Profesor Marek Budzyński, glavni autor projekta Opera, rekao mi je da moje pločice stvaraju glazbeni duh - dodaje. Ovo je najveća Urbanowiczova nagrada. Glazbenici kažu da s njegova lista možete svirati kao da ga svirate.Ne izgledaju kao verzija na štapu, već kao uvreda sa skica - kaže Tomasz. - Pokušao sam suosjećati s njima, praveći kalup za staklo. Tamo gdje je Penderecki snažnije pritisnuo i naglasio, učinio sam dublje olakšanje. Profesor Marek Budzyński, glavni autor projekta Opera, rekao mi je da moje pločice stvaraju glazbeni duh - dodaje. Ovo je najveća Urbanowiczova nagrada. Glazbenici kažu da je možete svirati kao iz notnih zapisa.Ovo je najveća nagrada Urbanowicza. Glazbenici kažu da je možete svirati kao iz notnih zapisa.Ovo je najveća Urbanowiczova nagrada. Glazbenici kažu da je možete svirati kao iz notnih zapisa.
Umjetnik se šali kako na čašu daje jamstvo od tri tisuće godina.Tijekom dvogodišnjeg rada u Operi ništa ga nije slomilo niti oštetilo, premda je izradio preko 300 elemenata, glavnih dimenzija 180 puta 300 cm i težine oko 300 kg. Njegove ogromne staklene kompozicije predstavljale su Poljsku tri puta na međunarodnim izložbama EXPO. Najpoznatiji od njih, "Duša klavira", nadahnut naravno od Chopina, bio je artefakt poljskog paviljona u Japanu 2005. godine. - Gospodin Toyoda, vlasnik Toyote, posjetio ga je mnogo puta. Oduševio ga je staklo, pitao je za Poljsku, volio je pieroge. Dogodilo se da je ubrzo nakon toga u Svidnici sagradio tvornicu rezervnih dijelova. Zahvaljujući tome, nekoliko tisuća ljudi ima posao. Tko zna, možda je tome pridonijela moja umjetnost? - on kaže.
Njegova sfera "Ujedinjenog svijeta" u središtu je agore Europskog parlamenta u Strasbourgu. Uvršten je na popis 100 najistaknutijih djela od stakla koje je objavio prestižni "New Glass Review 21". - "Ujedinjeni svijet" nije dovoljan, pa je bio "Veliki prasak" u dvorištu novog kampusa Sveučilišta u Bialystoku - smije se Tomasz. Sada radi na osvijetljenom jajetu visokom preko 5 metara, koje će stajati na baroknom glavnom ulazu Sveučilišta u Wrocławu.
Zauvijek je povezan s Wrocławom.Ovdje se rodio, učio i živi ovdje sa suprugom Beatom i troje djece: Anijom, Enijom i Konradom. Vjeruje u svoju djecu: "da će sin Konrad (student arhitekture u dekanatu) dobiti Pritzkera (arhitektonski Pulitzer) prije svoje 30. godine, da će Enia (studentica medicine) biti najveći liječnik i da Ania (nakon računarstva i ekonometrije) uvijek postiže svoje ciljeve" - kaže ponosni tata. Supruga Beata gradska je umjetnica u Wrocławu. Zajedno su studirali arhitekturu. Nakon diplome, Tomasz nije želio raditi u jednom od arhitektonskih studija koji su dizajnirali stambene blokove iz doba komunizma. Zainteresirao se za nišni vitraž i pronašao put do jedinog studija vitraja u Poljskoj na Fakultetu likovnih umjetnosti Sveučilišta Nicolaus Copernicus u Torunju,Također je diplomirao na ljetnom Sveučilištu vitraža u Chartresu u Francuskoj.
Iako nije imao iskustva, 1987. odvažio se sudjelovati u SARP-ovom natječaju za "prostorni element" u dječjoj bolnici u Krakovu. Izgradio je svoju prvu peć za predujam. Šest godina kasnije, razvio je apsolutno inovativnu tehnologiju, zahvaljujući kojoj je sagradio dugu od stakla za College de Brassens u Parizu.U Poljskoj je ogromna duga izrađena u istoj tehnologiji, napravljena u istoj tehnologiji, ispred Bank Peko SA u Lubinu. Slijedile su ponude drugih banaka, institucija, restorana i na kraju privatnih klijenata. Tada je dao ostavku na mjesto asistenta na Arhitektonskom fakultetu Wrocław University of Technology i on i njegova supruga otvorili su čašu za arhitektonski studio. Osamostalio se. "Sad vidim da mi je intuicija opet pomogla", kaže. - Bio je lipanj, prije točno 25 godina, poljska sloboda tek je počinjala … - prisjeća se.
Dobar niz prekinula je poplava stoljeća 1997. - Tada sam imao dvije radionice i obje su bile potpuno poplavljene. Od peći do knjiga, slika i crteža - kaže. - Sve sam izgubio. Ustajao sam godinu dana. Pomislio sam zašto sada ne bih ostvario svoj san o vlastitoj visokoj peći. Stvoren za moje potrebe, u kojem bih mogao ispaliti čaše visoke tri metra na 850 ° C - prisjeća se. Do sada je u svoje dizajne morao kombinirati pojedinačne elemente i uvesti dodatne strukture. Nova peć zahtijevala je mukotrpna proučavanja, poznavanje najmodernijih izolacijskih materijala i infracrveno grijanje. - Predivan je osjećaj znati da staklo, poznato više od šest tisuća godina, može imati neviđene dimenzije zahvaljujući meni. Uspio je,u ovoj peći, tj. Pločice "Białystok". Kad peć radi, osjećam se mirno, znam da se nešto rađa, sve će biti u redu - kaže Tomasz.
Svaki projekt započinje šarenim crtežom.- Mislim u akvarelu. Daje raspoloženje, boju, brz je i poput stakla, jedinstven je. Zapravo, najviše cijenim crtanje i skiciranje. Vjerujem da je najbliže duši. To je izravna poruka, kaže. "Izravna poruka" zvuči pomalo metafizički. - Iskustvo me naučilo da je ovaj prvi nacrt najbolji. Kad uspijem postići efekt akvarela u staklu, imam veliko zadovoljstvo. Ali molim vas, ne pitajte odakle ideje dolaze. Nemam pojma, ovo je najveća tajna kreativnosti. U djeliću sekunde postaje jasno što učiniti, kako bi posao trebao izgledati - kaže. - Vjerujem u intuiciju. Čak i prije nego što se stvori projekt, volim slušati naručitelja. Aktivira maštu i gradi kontakt.Jednom sam dizajnirao stakleni most za privatni interijer. Klijent me pažljivo pogledao i pitao kako mogu znati da je inženjer mosta? Nisam znao.
Istina je da nije jedan od umjetnika koji predlaže nekoliko verzija jednog projekta. Urbanowicz donosi jedan i obično ga provodi. Napravio je nekoliko stotina obrazaca, nikad nije ponovio istu temu. Neprestano eksperimentira. Međutim, ako pažljivo pogledate, u radovima možete vidjeti temu vode koja se ponavlja. Ne samo crtanjem, već i doslovno: na primjer, svojim je prijateljima dizajnirao vodopad za vrt.
Za razliku od kamena ili drveta, staklo ima dušu. - Stvorim blok stakla i on živi. Ima svoju dubinu. Ne brusim rubove, to ranjava staklo, kao da brutalno ometa živi organizam - kaže. Ne veže se za svoj posao. Kad završe, odlaze u svijet, pa više vole dizajnirati za javne objekte. - Ali najsretnija sam kad svoj posao mogu nekome od srca pokloniti - kaže ona. Osveta prijatelja. Ima staklene posuđe Barbare Idzikowske i Beate Stankiewicz-Szczerbik, skulpture Stanisława Wysockog, slike Zbigniewa Chrosteka, Leszeka Maluge, prof. Dobrosław Czajka. U dnevnoj sobi ima puno knjiga, uključujući albume. - Nedavno sam kupio zbirku od sedam svezaka Briana Clarkea Work. Sjajno! - preporučuje Tomasz. Tu su i "Crteži iz cijelog života" Wajde.- Odmah nakon EXPO-a u Japanu, arhitekt poljskog paviljona Krzysztof Ingarden upoznao me s Andrzejem Wajdom. Prije nego što sam uspio progovoriti, redatelj je rekao da mu je čast što me upoznao … Zanijemio sam. Mislim da ovaj trenutak dugujem duhu artefakta "Duša klavira" - prisjeća se.
Na zidovima su i Thomas akvareli, crteži i čaša. - Volim imati red. Pogotovo na stolu. Sve slažem okomito i paralelno. Da otvorim drugu tvrtku, nazvao bih je "Okomito / paralelno" - šali se. Međutim, postoji fantazija u tome kako on razmišlja. - Kad smislim ideju, ne zanimaju me detalji. Ne pitam se može li se to učiniti. Znam da ću kasnije riješiti probleme. Optimist sam i hrabar sam - smiješi se. - Kad pogledam arhitekturu Santiaga Calatrave, divim mu se prvenstveno zbog njegove hrabrosti. Pitam se: zašto drugi nisu takvi? Razgovara li s betonom kao ja sa staklom?
U automobilu iznova i iznova sluša trio Andrzeja Jagodzińskog, 'Chopin. Uživo u Nacionalnoj filharmoniji ”. "Nikad mi se to ne dojadi", kaže ona. Odlazi na bazen, kao i svaki dan. - Svake godine krojim preko 365 km po mjeri - uvjerava Samo aktivno odmara. Skijanje, jedrenje na dasci (opet voda), kitesurfing. - Da ne radim, putovao bih. Najdraži mi je odmor oslijepiti. Rezervacija nije potrebna. Naprijed. Tada je sve u redu, čak i kad se automobil pokvari, avantura započinje.
Izravno, toplo, skromno - Urbanowicz ostavlja šarmantan dojam.Na sakramentalno pitanje o tome što je najvažnije u životu, odgovara: Riječ. "Riječ je najvažnija", ponavlja ona. - Možda ne bih potpisao ugovore. Za mene je ono što je rečeno već realizirano.
Što biste rekli o takvoj premijeri?
