Paweł Kowalewski. Slikar, tvorac instalacija, član legendarne Grupe, predavač na odsjeku za dizajn Varšavske akademije likovnih umjetnosti, vlasnik tvrtke Communications Unlimited, potpredsjednik Međunarodne udruge za oglašavanje (IAA Global). Diploma 1983. godine kod prof. Stefan Gierowski. Suosnivač i urednik časopisa "Oh, sad dobro". Slika na platnu i papiru, stvara izreze, skulpture, instalacije i gotove izrade. U sklopu Grupe, pjesnički recitali, predstave "Tamnice Manhattana", "Chłodny Jeleń w powidle". Između ostalih kolektivne izložbe u Nacionalnoj galeriji "Zachęta", u Nacionalnim muzejima u Krakovu i Varšavi, u Državnoj galeriji Tretjakov u Moskvi, na 54. bijenalu u Veneciji. www.pawelkowalewski.pl
Slikarin snažni debi
Snažno je debitirao. Slike, s naslovima na "krpama", nazvanim "Osobna ili privatna umjetnost". Nekoliko predavača nije ga htjelo primiti u diplomu, ali prof. Stefan Gierowski dodijelio je nagradu i do danas se sjeća Pawelove diplome. Sa sličnim kolegama osnovao je Grupu, koja je brzo postala vodeća snaga u zajednici, a njezine izložbe, pjesnički recitali i performansi privlačili su mnoštvo. Karakterizirali su ih prevarantski način postojanja, burne rasprave o umjetnosti, poeziji, filozofiji i religiji, koje su često završavale tučnjavom, kako i priliči pravoj bohemiji. Izdali su vlastiti časopis "Oh, dobro sad". Djela puna izražaja donijela su im ime poljski
Neue Wilde (New Wilds). Bilo je tu, virulentne ironije, pobune i složenih naslova naslikanih točno na platnu. Važnije od "kako" bilo je "ono" što želite reći. - Nismo postojali bez riječi - dodaje Kowalewski. Došlo je priznanje i retrospektiva u Zachęti. - Mislim da smo prerano otišli do lijesa - ironizira umjetnik. Nakon neusklađenosti, došlo je do stabilizacije i socijalnih slomova, kao u slučaju nadrazredljivih supergrupa stijena. Promjene nakon 89. godine dovele su do toga da je pobuna izgubila svoj razum i slike su postale prelake i lijepe. - Umjetnost koja se bori za bolji svijet više nije potrebna. Zabavno je. Što ću slikati cvijeće? - prisjeća se Paweł.
Na putu
Rezultirajući "Orijentacijski znakovi potrebni za izbjegavanje ludila" i "Kraj vijeka". Polako se povlači sa slikarske scene. U prošlosti, protiv optužbi konceptualista da je slikanje gotovo, uzvratio je: - Ako je u umjetnosti sve dopušteno, slikanje je dopušteno! Postupno, i iz nešto drugačijih razloga, sam postavlja boju. Osniva agenciju za oglašavanje, pokreće Harlequin (sic!) Na veliko i ulazi u poslovni svijet. - Svi su patili da ne slikaju, i to me nasmije. Sav život je umjetnost, ne treba slikati - kaže. Umjetnost, oglašavanje i sveučilište paralelne su i jednako važne aktivnosti za Paweła. Zbog toga nastavlja predavati (od 1985. do danas) na Akademiji likovnih umjetnosti u Varšavi,gdje - dok se smije - vježba uzajamni energetski vampirizam. Nakon oca, akademskog učitelja, u krvi mu je falsifikat. Kontakt s uzastopnim generacijama mladih služi objema stranama, što Paweł slikovito opisuje kao "odražavanje misli". Također nema osjećaja da je odnos s oglašavanjem nešto, a kao primjer daje Warhola koji je počeo dizajnirati izloge ili Greenawaya koji je snimao reklame. I sam se s nostalgijom sjeća društvene kampanje "Pij mlijeko bit će ti super", posebno one u kojoj je sudjelovao Bogusław Linda.da je veza s oglašavanjem nešto, i kao primjer navodi Warhola koji je započeo s dizajniranjem izloga ili Greenawaya koji je snimao reklame. I sam se s nostalgijom sjeća društvene kampanje "Pij mlijeko bit će ti super", posebno one s Bogusławom Lindom.da je veza s oglašavanjem nešto, i kao primjer navodi Warhola koji je započeo s dizajniranjem izloga ili Greenawaya koji je snimao reklame. I sam se s nostalgijom sjeća društvene kampanje "Pij mlijeko bit će ti super", posebno one s Bogusławom Lindom.
U umjetnikovom ateljeu
Njegov ured u agenciji postao je Pawelov studio. Ovdje usavršava svoje umjetničke projekte, ovdje mu je pri ruci tim koji pomaže u provedbi tehnički složenih djela. Dominantna boja oko nje je crvena - zahvaljujući njoj mogu raditi, energično me pali - objašnjava. Iako se dugo branio od korištenja u bojama tvrtke (nepodnošljiva simbolika Narodne Republike Poljske), na svojim je slikama njegovao ovu boju zbog dinamičnosti, energičnosti, plemenitosti i istodobno jednostavnosti udruživanja. - Napokon, postoji oko četiri tisuće nijansi crvene, možete se zabaviti - dodaje ona.
Interijer studija dizajnirala je umjetnikova supruga Marysia Kowalewska. Mnogo je staklenih površina prekrivenih folijom s Pawelovim fotografijama - kad se povećaju, detalji gube doslovnost, koja je svakodnevno previše zamorna, i postaju apstraktan uzorak.
Oni štite osjećaj privatnosti, što nije lako na radnom mjestu. Paweł je fasciniran
i uznemiren pogledom na urede nakon sumraka, s upaljenim svjetlima. Podsjećaju ga scene iz filma Alfreda Hitchcocka "Prozor u dvorište" i kazališta uživo dostupnog bilo kojem vanjskom promatraču.
Iz ljubavi prema umjetnosti
Njegova pripitomljena soba u agenciji ima istaknuto obilježje - sjajnu i rastuću kolekciju suvremene umjetnosti. Radovi uključuju djela profesora Stefana Gierowskog, kolega iz Grupe i izraelskog grafičkog dizajnera Dana Reisingera, s plakatom posvećenim Rusima kojima je bilo dozvoljeno emigriranje u Izrael. Paweł duguje Reisingeru pomoć u provedbi nekoliko projekata, uključujući "Simulator totalitarizma".
Interaktivna instalacija u kojoj se svjetovi ugnjetavanja uspoređuju sa prizorima mirnog, normalnog života (poput bar micve u varšavskom getu), a gledatelj postaje sudionik događaja, jer se njegova fotografija, snimljena prije ulaska u Simulator, nasumce postavlja tamo Projekcijski okviri. Čini se da je društvena uključenost u rad nastavak sociološkog puta Grupe, pa čak i ranije studentske akcije "Južna Afrika - PRL", kada je sam Paweł sebe obojao u crno, a afričkog studenta u bijelo. Natpis "Samo za Europljane" viđen u Muzeju apartheida u Johannesburgu nadahnuo je seriju "Zabranjeno / Nije dopušteno",dokumentirajući zabrane koje je Paul zabilježio širom svijeta. I u demokraciji i u totalitarnim sustavima. Projekt je prikazan na 54. venecijanskom bijenalu. U Tel Avivu je postavio "Snagu i ljepotu, subjektivnu priču poljskih majki" posvećen majci umjetnika i baveći se problemom nestajanja / blijeđenja sjećanja. Zahvaljujući posebnoj tehnici tiska, portreti žena tamo su se jedva vidjeli, kao i slika koja je blijedila u sjećanju. Sada je umjetnik uronjen u promišljanje tame. Možda će sljedeći radovi biti o mraku? Na pitanje hoće li se četke i dalje smočiti, odgovara - Tko zna?Projekt je prikazan na 54. venecijanskom bijenalu. U Tel Avivu je postavio "Snagu i ljepotu, subjektivnu priču poljskih majki" posvećen majci umjetnika i baveći se problemom nestajanja / blijeđenja sjećanja. Zahvaljujući posebnoj tehnici tiska, portreti žena tamo su se jedva vidjeli, kao i slika koja je blijedila u sjećanju. Sada je umjetnik uronjen u kontemplaciju tame. Možda će sljedeći radovi biti o mraku? Na pitanje hoće li se četke smočiti, odgovara - Tko zna?Projekt je prikazan na 54. venecijanskom bijenalu. U Tel Avivu je postavio "Snagu i ljepotu, subjektivnu priču poljskih majki" posvećen majci umjetnika i baveći se problemom nestajanja / blijeđenja sjećanja. Zahvaljujući posebnoj tehnici tiska, portreti žena tamo su se jedva vidjeli, kao i njihova slika koja je nestajala u sjećanju. Sada je umjetnik uronjen u promišljanje tame. Možda će sljedeći radovi biti o mraku? Na pitanje hoće li se četke smočiti, odgovara - Tko zna?Zahvaljujući posebnoj tehnici tiska, portreti žena tamo su se jedva vidjeli, kao i slika koja je blijedila u sjećanju. Sada je umjetnik uronjen u kontemplaciju tame. Možda će sljedeći radovi biti o mraku? Na pitanje hoće li se četke i dalje smočiti, odgovara - Tko zna?Zahvaljujući posebnoj tehnici tiska, portreti žena tamo su se jedva vidjeli, kao i slika koja je blijedila u sjećanju. Sada je umjetnik uronjen u promišljanje tame. Možda će sljedeći radovi biti o mraku? Na pitanje hoće li se četke smočiti, odgovara - Tko zna?
IDITE U GALERIJU >>
