U ovoj situaciji, kako bi cvjećar postupio u skladu sa zakonom, trebao bi se prijaviti šumarskoj inspekciji (a u zemlji ih je 435) kako bi od šumara dobio dozvolu. On je osoba odgovorna za donošenje takvih odluka u jedinici kojom rukovodi. To potvrđuje mišljenje Pravnog odjela Državnih šuma koje glasi: „I Zakon o šumama (čl. 27.) i odredbe Uredbe ministra zaštite okoliša, prirodnih resursa i šumarstva od 28. prosinca 1998. o detaljnim pravilima zaštite i sakupljanja plodova podrasta (Časopis br. 6, točka 42., 1999., s izmjenama i dopunama) ne precizira što se podrazumijeva pod „industrijskim potrebama". U tim uvjetima, prema jezičnoj interpretaciji, može se pretpostaviti dada se obveza sklapanja sporazuma sa šumskom četvrti za ubiranje plodova podrasta odnosi na subjekte koji obavljaju gospodarsku djelatnost i ubiru podrasta za povezane potrebe. Sve zanima što mogu sakupiti u šumi, a da ne riskiraju sukob sa zakonom. Pravila o stavljanju šuma na raspolaganje opisana su u poglavlju 5 Zakona o šumama od 28. rujna 1981. Uvijek možete ući u šumu u vlasništvu državne riznice. Ovo se pravilo ne odnosi na:bez rizika od sukoba sa zakonom. Pravila o stavljanju šuma na raspolaganje opisana su u poglavlju 5 Zakona o šumama od 28. rujna 1981. Uvijek možete ući u šumu u vlasništvu državne riznice. Ovo se pravilo ne odnosi na:bez rizika od sukoba sa zakonom. Pravila o stavljanju šuma na raspolaganje opisana su u poglavlju 5 Zakona o šumama od 28. rujna 1981. Uvijek možete ući u šumu u vlasništvu državne riznice. Ovo se pravilo ne odnosi na:
Članak 27. Zakona određuje dostupnost državnih šuma za ubiranje plodova podrasta: