Kombinacija različitih uređaja za grijanje i potrošne tople vode u jednom sustavu grijanja nije ništa novo. U mnogim domovima možete pronaći, na primjer, kotao na prirodni plin, tekućinu ili loživo ulje koji radi s vodenim kaminom i solarnim kolektorima. Kao rezultat, trošimo puno manje novca na grijanje.
Novost koja se odnedavno nudi i na našem tržištu je kombinacija tradicionalnog izvora topline (poput spomenutog kotla) u jednom kompletu s izvorom koji koristi obnovljivu energiju, obično s zračnom dizalicom topline. Pravilna automatizacija je vrlo važna u ovom sustavu. Upravo ona, a ne korisnik, odabire trenutno najjeftiniji izvor topline i odlučuje se s kotla prebaciti na pumpu i obrnuto.
Hibridni se sustavi stoga najčešće koriste za smanjenje visokih naknada za grijanje kuće ili za postizanje veće udobnosti rada uz relativno niske troškove. Oni također pomažu u zaštiti okoliša jer pumpa, a ne kotao, radi veći dio godine.
Vrste hibridnih skupova
Hibridni sustav koji se sastoji od kotla i dizalice topline dostupan je u kompaktnoj verziji ili kao zaseban komplet. Izbor rješenja ovisi, između ostalog, o mjestu na koje želimo instalirati unutarnju pumpu i kotlovsku jedinicu, u zasebnoj tehničkoj sobi, u kuhinji, kupaonici ili predsoblju.
Kompaktni sustavi
U ovoj je varijanti vanjska jedinica toplinske pumpe instalirana izvan kuće, a zgrada ima kombinirani sustav unutarnje jedinice i plinskog kotla te eventualno bojler. Prednost ovog rješenja je jednostavna instalacija i malo područje koje treba izdvojiti za ugradnju uređaja. Međutim, nedostatak je
što takav sustav neće raditi optimalno u svakoj instalaciji. Primjerice, u maloj dobro izoliranoj kući bio bi dovoljan kotao od 15 kW, a mi kupujemo veći, jer je uključen u set.
Odvojeni sustavi
U njih možemo slobodno konfigurirati pojedine elemente sustava grijanja. To se posebno odnosi na snagu i tip kotla (bez obzira radi li se o jednoj ili dvostrukoj funkciji), snagu toplinske pumpe i kapacitet spremnika tople vode. Ovo je rješenje stoga fleksibilnije, ali potrebno je više prostora za instalaciju uređaja.
Kako odabrati hibridni sustav?
Instalacija grijanja radit će s visokom učinkovitošću, a istodobno nećemo preplatiti hibridni sustav ako se veličina i vrsta pojedinih uređaja (posebno dizalica topline, koja je najskuplji element) optimalno usklade s potrebama zgrade. Primjerice, kupnja i ugradnja dizalice topline s premalo snage dovest će do pogrešnog rada sustava zimi, čak i uz lagani pad vanjske temperature, pokrenut će se kotao na pogon skupocjenim tekućim plinom ili loživim uljem, a kao rezultat toga platit ćemo više za grijanje kuće. S druge strane, uporaba dizalice topline s prevelikom snagom prouzročit će kratkotrajni rad kompresora smještenog u njemu u pojedinačnim ciklusima, što će skratiti životni vijek uređaja.
Odabir sustava ovisi i o tome hoće li se instalirati u novoizgrađenoj ili moderniziranoj kući. U potonjem slučaju, profesionalci moraju uzeti u obzir, između ostalog, vrsta kotla koji radi u instalaciji i način pripreme tople vode.
Kako se odabire snaga grijanja crpke
Bez obzira na to hoće li pumpa raditi u novoj ili već nastanjenoj kući, za određivanje snage zraka trebat će vam podaci o:
- vrsti i debljini podne izolacije na tlu, vanjskim zidovima i krovu;
- vrsta prozora (njihov U koeficijent prolaska topline);
- vrsta ventilacije (gravitacijska ili mehanička s povratom topline, tj. s rekuperatorom).
Na temelju tih podataka instalater ili projektant određuje količinu toplinskih gubitaka u zgradi. Zatim crta ovisnost tih gubitaka o vanjskoj temperaturi. Nakon usporedbe vrijednosti s dijagrama s linijama koje određuju snagu toplinske pumpe, odabire se uređaj koji će kuću moći samostalno zagrijati na vanjsku temperaturu od 5oC u zapadnom dijelu zemlje, a do 10oC u hladnijim regijama. To znači da će, osim desetak hladnih dana, dizalica topline moći samostalno zagrijavati zgradu i osigurati do 90-95% potrebne toplinske energije godišnje.
Upozorenje! Ako odaberemo sustav za postojeću zgradu u kojoj ne koristimo samo kotao, već i kamin, moramo uzeti u obzir i potrošnju drva. Sustav grijanja treba odabrati tako da izgaranje u kaminu i dalje predstavlja zadovoljstvo i ne postaje opterećujuća obveza, što bi mogao biti slučaj kada bismo koristili zračnu dizalicu topline s premalom snagom.
Kolika bi trebala biti temperatura vode u sustavu?
Učinkovitost dizalice topline je veća, što je temperatura vode u instalaciji niža. S tim nema problema u modernom domu, jer je tamo sustav niskotemperaturnog grijanja standardan. To znači instalaciju površinskog grijanja vode (obično podno grijanje) ili opremljeno odgovarajućim grijačima ili ventilokonvektorima (zimi se zagrijavaju, a ljeti snižavaju sobnu temperaturu).
Međutim, toplinsku pumpu ne možete spojiti na sustav grijanja koji se koristi već duži niz godina i očekujete niže račune za grijanje. U tom slučaju potrebna temperatura grijaće vode tijekom jake zime može biti toliko visoka da dizalica topline ne može raditi. Stoga, prije nego što se odlučimo za hibridni sustav, potrebno je odrediti koja će biti najviša temperatura vode u instalaciji tijekom mrazova. Ako ne prelazi vrijednost od 55-60oC, tada će biti moguće priključiti dizalicu topline bez puno promjena u sustavu grijanja. Ako premaši opseg potrebnog posla, bit će širi. Stari radijatori morat će se zamijeniti modelima s puno većom površinom kako bi se osigurala odgovarajuća toplinska udobnost u kući.
Gdje staviti uređaje?
Ako smo se odlučili za hibridni set u kompaktnoj izvedbi, unutarnju jedinicu obično postavljamo bez problema, na primjer u kuhinju, smočnicu ili dvoranu. Kad planiramo set u odvojenom sustavu i potrebna je dodatna oprema (npr. Spremnik za vruću vodu), radije bismo ga smjestili u zasebnu tehničku sobu.
Mjesto ugradnje vanjske jedinice jednako je važno. Kako je opremljen ventilatorom i kompresorom (moguće cirkulacijskom pumpom), tijekom rada nastaje buka. Stoga ga treba postaviti dalje od prozora spavaće sobe vlastitog doma, ali i susjeda, pogotovo ako se zgrada nalazi u blizini granice parcele.
Također treba imati na umu da vanjska jedinica dizalice topline hladi zrak tijekom rada, uslijed čega dolazi do vlage koju treba redovito evakuirati. Na suhim pjeskovitim tlima dovoljno je izliti temelj za uređaj i postaviti ga na šljunčanu podlogu, a zatim upotrijebiti prikladnu cijev za odvod kondenzata u njega. S druge strane, na teško propusnim tlima, rješenje može biti povezivanje izljeva s odvodnim sustavom oko zgrade.
Kontrole ili kako hibrid funkcionira?
Hibridni sustav osigurat će niske račune za grijanje kada izvor topline koji je trenutno jeftiniji za uporabu radi u instalaciji. Stoga bi kontroler hibridnog sustava trebao biti u mogućnosti digitalno komunicirati s uređajima.
Sustavi automatizacije mogu biti više ili manje razvijeni. U prvoj je opciji utvrđeno samo ispod koje je vanjske temperature trošak energije koja se isporučuje iz kotla niži i ta se vrijednost unosi u regulator. Ova metoda upravljanja omogućuje optimizaciju rada instalacije, sve dok koristimo električnu energiju podmirenu u jednozonskoj tarifi (ista cijena cijelo vrijeme).
Međutim, u skupljoj, složenijoj verziji automatizacije koristi se regulator koji automatski odabire izvor topline s najnižim operativnim troškovima na temelju tarife. Tada ćemo dobiti najviše ako se toplinska pumpa napaja električnom energijom koja se naplaćuje prema dvozonskoj tarifi (jeftinija električna energija obično se može uzeti između 22-6 i 13-15), jer će troškovi rada toplinske pumpe varirati tijekom dana i ovisit će ne samo o trenutnoj temperaturi vanjske, ali i na cijenu električne energije.
