Ona iz Šleske, on iz Lodza, žive u Varšavi nekoliko desetaka godina. Zadnji stan koji su unajmili toliko im se svidio da su ga odlučili kupiti. Svidio im se položaj (u blizini centra grada i kazališta s kojim je Ania bila profesionalno povezana), atmosfera stanarske kuće koja je čudom preživjela rat, veliki prozori s pogledom na užurbanu ulicu. Stan, podijeljen u četiri zatvorene sobe (kuhinja, dnevni boravak, spavaća soba i kupaonica), bio je pomalo skučen i neupadljiv, a uz to je trebao i generalnu obnovu, ali Ania i Wojtek uvidjele su njegov potencijal. I nekoliko su godina ustrajno nagovarali vlasnicu da je proda. Kad je napokon uspjelo, bili su sretni kao djeca što će napokon urediti unutrašnjost na svoj način.
Za obnovu su se pripremali dugo i pedantno. Na stranicama su crtali ono što bi željeli obnoviti. Obnova (rušenje zidova, zamjena svih instalacija, obnova poda) bila je ne samo skupa, već i puna iznenađenja. Vlasnici nisu imali sreće s timovima za obnovu. - Kad sam uhvatila jednog majstora u bocu, odgovorio je: "Nismo pristali na visoki standard" - prisjeća se Ania. Stari su interijeri svako malo iznenađivali, za što debitanti za obnovu nisu bili pripremljeni. Primjerice, pokazalo se da je većina zidova vrlo tanka, što otežava sakrivanje kablova u njima, a tijekom rada u kupaonici tim se probio do susjeda!
Kad je došlo vrijeme za uređenje interijera, vlasnici su ostali bez novca. Mašta i prijatelji su pomogli, a pomogle su i prodaje i internet aukcije. U interijeru uređenom u eklektičnom stilu, lijepo su kombinirali namještaj i predmete različitih mjerila, oznaka i podrijetla.
POGLEDAJTE FOTOGRAFIJE >>
