U VERZIJI XL
Najčešća vrsta u našem krajoliku je naš nacionalni europski ariš (Larix decidua). Tipično je planinsko drvo, iako se često sadi u nizinama. Brzo raste i postaje velik. U mladosti ima prilično usku, lebdeću, piramidalnu i vrlo pravilnu krunu. S vremenom postaje slikovitiji, a brojne šire grane okomito vise s široko raširenih i malo nižih grana. Češeri su mali (2,5-4 cm), jajoliki, s ljuskama malo nagnutim prema van.
Poljski ariš (Larix decidua var. Polonica) vrlo je sličan; razlikuje se od europskog ariša uglavnom u češerima - oni su upola manji, a rubovi ljuskica usmjereni su prema unutra.
Još jedna zanimljiva vrsta je japanski ariš (L. kaempferi), također pronađen pod starim imenom L. leptolepis. Njegova je navika slična prethodnoj vrsti, ali često raste puno brže, a krošnja je opsežnija i slikovitija. Grane se ne objese, već su vodoravno poredane, a češeri imaju ljuske jako savijene unatrag, pa nalikuju malim ružama. U starih stabala vrh vodilice često nestaje i dugačke i snažne grane rastu gotovo s vrha krošnje tvoreći tzv. gnijezdo rode, što ih čini još slikovitijima i dramatičnijima. Igle ove vrste nešto su duže i imaju plavkastu nijansu. Također možemo pronaći hibrid nazvan L. x eurolepis,o neizravnim obilježjima gore opisanih vrsta.
U VELIČINI S
Osim divova, za koje obično morate izdvojiti puno prostora u vrtu, na raspolaganju imamo čitav niz minijatura. Većina ih je stvorena množenjem tzv vražje metle pronađene u krunama ariša. Stoga im je navika zbijenija - kuglasta ili nepravilna. Najčešće se kaleme na panj.
Najpoznatija sorta iz ove skupine je europski ariš 'Kórnik'. Pravilnog je kuglastog oblika i naraste do otprilike 1 m u promjeru. Gusto poredani izdanci imaju tendenciju zavijanja prema gore.
Ostale slične sorte ove vrste, 'Compacta' i 'Krej ~', rjeđe su. Japanski ariš ima više sorti, uklj. 'Plava kugla', 'Plavi patuljak', 'Zeleni globus', 'Sivi biser', 'Hannina metla', 'Mali boggle' ili 'Wolterdingen'. U njihovom su slučaju krunice obično blago ravne, a iglice plavkaste. Iako se pojedine sorte razlikuju po obliku ili sjeni iglica, vrlo ih je teško razlikovati.
ZANIMLJIVOSTI
Preostale sorte ariša možemo grubo podijeliti u tri skupine: stupaste, plačuće i nepravilne.
Prvi od njih su europski ariš 'Fastigiata', Larix x eurolepis 'Grot' (L. x marschlinsii 'Grot') i japanski 'Jacobsenova piramida'. Prva dva karakteriziraju snažan rast i stupaste navike, no posljednji je izuzetno uzak i doseže najviše 10 m visine.
Plačljive sorte (poput patuljaka) obično se cijepe na deblo. Najvažniji od njih je europski ariš 'Pendula', koji obično izgleda poput velike krpe zabodene u zemlju, iako postoje i oblici s raznolijom arhitekturom krune; neki izrađuju vlastiti vodič. Sorte europskog ariša 'Puli', 'Repens' i 'Pendula' mnogo su manje dostupne.i 'Ukočeni plač' japanskog ariša.
Posljednja, možda najzanimljivija skupina su sorte s nepravilnom navikom i obično uvijenim izbojcima. Najpopularniji i vrlo dekorativan - i tijekom vegetacije i izvan nje - japanski je ariš 'Diana'. Slično je crnogoričnom ekvivalentu lišćara s uvijenim izbojcima, poput babilonske vrbe "Tortuosa" ili lješnjaka "Contorta". Polako raste i doseže nekoliko metara visine. Sorta 'Diana' obično se cijepi na panj. Navika mu je nepravilna, najčešće s izbojima usmjerenim prema gore. Europski ariš 'Horstmann Recurved' karakterizira vrlo sličan oblik sorti 'Diana'.
ŠTO VOLE?
Drveće ariša nisu baš zahtjevna stabla. Dobro im ide u vrijeme suše jer imaju dubok i snažan korijenov sustav. Tlo je plodno i vlažno, ali njegov pH nije važan. Potpuno su otporni na mraz i podnose suh zrak. Apsolutno im je potrebno samo puno sunčeve svjetlosti, bez koje brzo izgaraju. Izvrsna značajka ariša je da vrlo dobro podnose rezanje i mogu se koristiti za stvaranje živice na sunčanim mjestima.
PRIJAVA
Veliki, prirodni oblici ariša mogu se koristiti za sadnju aleja, stvarajući prepreke protiv jakog vjetra na granici parcele, kao i pojedinačnih stabala na otvorenim prostorima. Veliki primjerci zasađeni u neposrednoj blizini kuće mogu biti malo problematični, jer masa malih iglica koje padaju u jesen pada u sve praznine, odakle ih je teško ukloniti. Zanimljiv način korištenja ariša je stvaranje bonsai oblika od njih.
Manje sorte izvrstan su materijal za sadnju vrtova sa stijenama, šljunkom ili močvarama. Njihova lagana tekstura i svijetla boja protuteža su ostalim četinjačima, poput tise, tuje, tuje i jele. Ariši također lijepo izgledaju u društvu listopadnih grmova tamnih listova i guste teksture: krijesnice, rododendroni, pieris, lovor ili mahagonij.
