Tračna drenaža
Kako bi se podzemni dio zgrade zaštitio i od podzemne i od kišnice, treba napraviti trakasti odvod (poznat i kao prstenasta odvodnja) odvodnih cijevi PVC-U.
Za zgrade površine do 200 m2 mogu se koristiti drenažne cijevi promjera 100 mm, položene s minimalnim nagibom od 4-5%. U praksi se pretpostavlja da bi minimalna udaljenost podzemne vode od podova podzemnog dijela zgrade trebala biti 0,3 m do 1,0 m u dobro dreniranim tlima i od 0,6 m do 2,0 m u muljevitim i glinenim tlima. Stoga, ako je ta udaljenost kraća, oko zgrade treba napraviti kružnu drenažu. Ako nije potrebno spustiti razinu podzemne vode, drenažna cijev može se postaviti pliće - u visini podnožja.
Odvod do kojeg će teći odvodna voda trebao bi biti smješten na najnižoj točki tako da voda ne ulazi u drenažne cijevi. Vodom iz jame treba upravljati na vlastitoj parceli. Ako ima prostora - voda se može odvoditi u zasebni, zatvoreni spremnik za kišnicu i koristiti za zalijevanje. Ponekad je moguće i kanalizacijsku cijev promjera 110 mm ispustiti u kišnicu ili kombinirani odvod kanalizacije, ali za to je potreban pristanak lokalnog kanalizacijskog sustava. U takvom se slučaju preporuča ugraditi ventil za povrat vode sa zaštitom od povratnog toka na izlaznu cijev kako bi se spriječio povratni tok kanalizacije.
Linearna drenaža
Potreban je na svojstvima s teškim uvjetima tla, koji sprečavaju prirodno upijanje vode, s opsežnim očvrslim površinama i na površinama ispod zemlje, npr. Kada se ide u garažu djelomično ili potpuno uronjeno u zemlju ili na udubljenim terasama. Linearna drenaža dizajnirana je pojedinačno, prilagođavajući je veličini područja s kojeg će se odvoditi voda i prosječnom intenzitetu oborina u određenoj regiji zemlje. Linearne odvodne kanale treba položiti s min. Smanjenje od 5% Voda iz njih može se odvoditi u upijajući bunar, na travnjak ili u udubinu ili jarak s šljunčanom drenažom (šljunak u jarku ili udubljenju treba prekriti geotekstilom).
Autor: Katarzyna Trzcielińska
