Život na kotačima

Ili možda živjeti u špilji, kontejneru ili na teglenici?
Guenda i dar Brunella. Ona je romantična. On - skroman poput kuće na parceli.
Guenda je rođen u Toskani, u srednjovjekovnom gradu Barga. Djetinjstvo je provela lutajući okolnim planinama. Kad joj je bilo 19 godina, otac joj je umro. Ostali su sami s majkom i sestrom. Kao stariji Guenda otišao je u ugostiteljstvo. - Talijanska je kuhinja lagana, ukusna i popularna u cijelom svijetu, s takvim ću fakultetom moći raditi bilo gdje - izračunala je. - Izdržao sam tri godine na fakultetu, mrzim što imam planiran dan od a do zet - kaže. - Nakon škole radio sam u restoranu. Volim razgovarati s ljudima, ali ne mogu slijediti glupe zapovijedi svog šefa. Oduvijek sam imao isti odnos prema svim svojim klijentima, a šef mi je rekao da budem nervozan oko onih s novcem. Nisam bio ni u jednom pubu više od tri mjeseca.Sve dok nije shvatila da ne mora od nekoga zaraditi novac. Izrađivala je svjetiljke i ukrase za sjeme, te ih prodavala u turističkim mjestima. Oduvijek je sanjala o putovanjima, ali činilo se preskupo. Putovala je malo po Europi, ali uvijek se vraćala u svoju obiteljsku kuću u Bargi, jer je moja majka sve večeri provodila ispred televizora i bilo je teško s njom se slagati. Prije dvije godine saznala je da će se godišnji susret hipija iz cijelog svijeta (Rainbow) održati u Italiji. - Upoznala sam divne ljude, od tada se sve promijenilo - zrači Guenda. - Živio sam s njima u kamp prikolici. Naučili su me da možeš živjeti u skladu sa svojim snovima i da ti za to ne treba puno novca.da ne mora od nekoga zaraditi novac. Izrađivala je svjetiljke i ukrase za sjeme, te ih prodavala u turističkim mjestima. Oduvijek je sanjala o putovanjima, ali činilo se preskupo. Putovala je malo po Europi, ali uvijek se vraćala u svoju obiteljsku kuću u Bargi, jer je moja majka sve večeri provodila ispred televizora i bilo je teško s njom se slagati. Prije dvije godine saznala je da će se godišnji susret hipija iz cijelog svijeta (Rainbow) održati u Italiji. - Upoznala sam divne ljude, od tada se sve promijenilo - zrači Guenda. - Živio sam s njima u kamp-kućici. Naučili su me da možeš živjeti u skladu sa svojim snovima i da ti za to ne treba puno novca.da ne mora od nekoga zaraditi novac. Izrađivala je svjetiljke i ukrase za sjeme, te ih prodavala u turističkim mjestima. Oduvijek je sanjala o putovanjima, ali činilo se preskupo. Putovala je malo po Europi, ali uvijek se vraćala u svoju obiteljsku kuću u Bargi, jer je moja majka sve večeri provodila ispred televizora i bilo je teško s njom se slagati. Prije dvije godine saznala je da će se godišnji susret hipija iz cijelog svijeta (Rainbow) održati u Italiji. - Upoznala sam divne ljude, od tada se sve promijenilo - zrači Guenda. - Živio sam s njima u kamp prikolici. Naučili su me da možeš živjeti u skladu sa svojim snovima i da ti za to ne treba puno novca.prodavala ih je u turističkim mjestima. Oduvijek je sanjala o putovanjima, ali činilo se preskupo. Putovala je malo po Europi, ali uvijek se vraćala u svoju obiteljsku kuću u Bargi, jer je moja majka sve večeri provodila ispred televizora i bilo je teško s njom se slagati. Prije dvije godine saznala je da će se godišnji susret hipija iz cijelog svijeta (Rainbow) održati u Italiji. - Upoznala sam divne ljude, od tada se sve promijenilo - zrači Guenda. - Živio sam s njima u kamp prikolici. Naučili su me da možeš živjeti u skladu sa svojim snovima i da ti za to ne treba puno novca.prodavala ih je u turističkim mjestima. Oduvijek je sanjala o putovanjima, ali činilo se preskupo. Putovala je malo po Europi, ali uvijek se vraćala u svoju obiteljsku kuću u Bargi, jer je moja majka sve večeri provodila ispred televizora i bilo je teško s njom se slagati. Prije dvije godine saznala je da će se godišnji susret hipija iz cijelog svijeta (Rainbow) održati u Italiji. - Upoznala sam divne ljude, od tada se sve promijenilo - zrači Guenda. - Živio sam s njima u kamp prikolici. Naučili su me da možeš živjeti u skladu sa svojim snovima i da ti za to ne treba puno novca.Putovala je malo po Europi, ali uvijek se vraćala u svoju obiteljsku kuću u Bargi, jer je moja majka sve večeri provodila ispred televizora i bilo je teško s njom se slagati. Prije dvije godine saznala je da će se godišnji susret hipija iz cijelog svijeta (Rainbow) održati u Italiji. - Upoznala sam divne ljude, od tada se sve promijenilo - zrači Guenda. - Živio sam s njima u kamp prikolici. Naučili su me da možeš živjeti u skladu sa svojim snovima i da ti za to ne treba puno novca.Putovala je malo po Europi, ali uvijek se vraćala u svoju obiteljsku kuću u Bargi, jer je moja majka sve večeri provodila ispred televizora i bilo je teško s njom se slagati. Prije dvije godine saznala je da će se godišnji susret hipija iz cijelog svijeta (Rainbow) održati u Italiji. - Upoznala sam divne ljude, od tada se sve promijenilo - zrači Guenda. - Živio sam s njima u kamp prikolici. Naučili su me da možeš živjeti u skladu sa svojim snovima i da ti za to ne treba puno novca.da će se godišnji susret hipija iz cijelog svijeta (Rainbow) održati u Italiji. - Upoznala sam divne ljude, od tada se sve promijenilo - zrači Guenda. - Živio sam s njima u kamp prikolici. Naučili su me da možeš živjeti u skladu sa svojim snovima i da ti za to ne treba puno novca.da će se godišnji susret hipija iz cijelog svijeta (Rainbow) održati u Italiji. - Upoznala sam divne ljude, od tada se sve promijenilo - zrači Guenda. - Živio sam s njima u kamp prikolici. Naučili su me da možeš živjeti u skladu sa svojim snovima i da ti za to ne treba puno novca.
Dok je putovala s novim poznanicima, sašila si je kostim klauna, suknju balerine i počela nastupati na ulici, pjevati i svirati harmoniku.
- Imam srce klauna. Uvijek sam pokazivao emocije, ne sramim se plakanja. Sukobi proizlaze upravo iz činjenice da ljudi skrivaju osjećaje - objašnjava, pažljivo odabirući riječi.
Prije dva mjeseca ostvario joj se najveći san. Očev rođak Brunello kupio joj je kombi. - Ima puno novca, nema troškova za njega, za mene - dom i slobodu kretanja.
Guenda je u prtljažnik natovarila najvažnije stvari iz majčine kuće, punila cvijeće od sjemenki bundeve i suncokreta iza kontrolne ploče, objesila budističke molitvene zastave oko prozora. "Nisam budist, željela sam da to bude šarenije", objašnjava ona. - Neću mijenjati ništa drugo u tome.
Danijela i 200AC. Ona - energična, skener u očima, on - šarena ljekarna. Sve na svom mjestu: knjige u knjižnici, lonci u ormarima, začini na policama.
Danijela na pitanja odgovara s preciznošću kojom papar stavlja između majčine dušice i bosiljka.
- Moj se život neprestano mijenja, u njemu su konstantna samo žongliranje i putovanja. Iselila sam se s 19 godina i otišla u Ljubljanu na studij povijesti umjetnosti. Završio sam drugu godinu i ponovio treću godinu dva puta dok mi nije sinulo da to radim radi svog studentskog statusa. Napustio sam studij i odlučio putovati. Još sam uvijek živio u Ljubljani, putovao na Tajland i Laos. Radila sam u uredu, na telefonskom pultu, kao konobarica. I cijelo vrijeme sam se pitala što bih sa sobom. Malo sam žonglirao, ali sam bio lijen pa nije bilo napretka. Sve dok nisam pronašao svoju prvu europsku žonglersku konvenciju, gdje sam pao u vrtlog. Od tada sam počeo sustavno vježbati.Ne osam ili devet sati poput profesionalnih žonglera, ali dovoljno za početak nastupa na ulici. Da ne bi izgubila mobilizaciju, Danijela je otišla na festival ulične umjetnosti u Hrvatskoj. Odatle je kombijem otišla u Francusku po berbu. Nije dobila posao, ali je cijelo vrijeme žonglirala, posjećujući cirkuske škole. - Žongliranje mi je postalo meditacija, način opuštanja.
Kad se vratila, znala je dvije stvari: da želi zaraditi novac žongliranjem i živjeti u kombiju.
- Pronašao sam oglas, prijatelj je otišao vidjeti automobil i rekao: 'Ako ozbiljno mislite na kombi, kupite ovaj. Kupio sam ga za dionice koje smo dobili od države nakon neovisnosti. Vrijedile su 3.000. Euro, točno onoliko koliko sam trebao za automobil.
Kolega koji radi na obnovi autodoma polomio je stražnja sjedala i izolirao krov. Strop i kuhinja prekriveni su pločom nalik drvu. Zatim su napravili krevet, a ispod njega kutije u kojima Daniiel čuva sve svoje stvari.
- Kuhinja i krevet su osnova. Ne treba mi kupaonica. Obično boravim u blizini jezera ili rijeke. Kad u blizini nema vode, zgrabim bocu i istuširam se vani. Povećat ću bateriju i instalirati transformator kako bih računalo i punjač povezao s mobitelom.
Prošle je godine dva mjeseca putovala s dečkom Narom po Hrvatskoj. On je svirao bubanj, a ona je žonglirala i radila vatrene emisije. U jednoj večeri zaradili su 100-150 eura. Danijela prodaje i tamjan i knjige uvezene iz Indije, kao i nakit i odjeću svoje sestre.
- Puno putujem s Narom, ali kombi je moj. Prvo, kupio sam ga u pauzi naše veze, a drugo, volim znati da u bilo kojem trenutku mogu ići sam.
U početku roditelji nisu bili zadovoljni, posebno prekidom studija. Saznali su kad su vidjeli da Danijela zarađuje novac i vodi sasvim normalan život. Sada s ponosom kažu: Danijela je otišla u Indiju, Danijela je otišla u Grčku.
Nora i rođena 1974. Ona - izravna, voli onomatopeje. On - jedinstven u punk stilu.
Iznad vozačkog sjedala pločica s natpisom "Frauen", što znači žena. - U Austriji policajci nisu mogli vjerovati da mogu voziti veliki automobil, pola sata su provjeravali moje papire. A čak imam i dozvolu za kamion, iako je moj izrod i dalje putnički automobil.
U Norin Mercedes prije 20 godina netko je na ceradu ugradio aluminijski kuboid u koji je čak pritisnuo tuš i zahod. Ponekad, kad se vozim uzbrdo, čujem strašne "grmljavine" - ovdje se Nora trese i zvecka. - Aluminijska kutija puno strši iza stražnjih kotača i trlja se o asfalt. Jednom, kad sam morao kliziti unatrag, bojao sam se da će pola moje kuće odletjeti. 'Što? Trebamo li popraviti takvu smeće? Bolje bi bilo kad to spališ! ' - čula je s mehaničarima iz Austrije, odakle on dolazi. Ali nakon tri godine već ima prijateljske radionice, obavlja tehničke preglede na selu. "Ljudi su tamo navikli na traktore i uvijek mi daju certifikat", smije se Nora.- Jednom sam podigao gumenu prostirku ispod vozačevog sjedala i nastala je … rupa. Morali ste dodati dodatni kat. Kad sam se vraćao iz Bugarske, vozio sam 400 km do Austrije gotovo bez kočenja. Navikao sam biti na rubu katastrofe. Mercedes je Norin drugi dom na kotačima. Prvu je kupila s djevojkom kad je imala 19 godina. Odrekli su se unajmljenih stanova, kupili drvnu građu iz 1967. koja neće proći inspekciju ni u Pakistanu, i otišli u Španjolsku. Kako su se slomili u blizini Barcelone, tu su i ostali duže. Vratili su se nakon dvije godine. - Nažalost, taj kombi je otišao s djevojkom - smije se Nora. - Nakon godinu dana shvatila sam da moram imati mobilnu kućicu.Pronašao sam ovo čudo i kupio ga za 1,2 tisuće. eura od tipa koji je imao blizance i morao prijeći na nešto veće.
Nakon nekoliko godina ne radeći ništa, Nora je upisala odjel eksperimentalne umjetnosti Akademije likovnih umjetnosti u Beču. - Išla sam na fakultet jer sam osjećala da mi mozak zanijemi. Da sam se odmah odlučio za studij, dobio bih financijsku potporu države nakon škole. Sada za to moram i sam raditi. Biram poslove za 100 eura dnevno, radim non stop tjedan dana, a onda neko vrijeme imam mira.
Nora radi na umjetničkim festivalima i performansima. Nedavno, nekoliko mjeseci, radila je tjedne kazališne radionice u centrima za ovisnost o drogama. - Jako mi se sviđa, ali izuzetno je zahtjevan posao. Poput one u klinici za pobačaje gdje sam unajmljen da ubijam vjerske fanatike. Govorim im grozne stvari, prelazim njihove granice privatnosti, stojim 5 cm od njihova lica. Činim sve da kršim osobu bez kršenja zakona, kaže Nora sve brže i brže. 6.30, netko lupa na vrata. "Gola sam, čekaj malo", promrmlja Nora. - Izlazite odmah, zvali su susjedi da se žale da je ispred njihove kuće autobus s prostitutkama! viču policajci. Mirno im daje papire i pokazuje studentsku iskaznicu.- Kad su saznali da nisam vodio bordel na kotačima, čak su mi se i ispričali. Ali to je tako - ako živite u kamionu, morate računati s tim da će vas netko primijetiti i nazvati policiju - objašnjava.
Osim policije, problem može predstavljati i vrijeme. Prije dvije godine zima je bila tako strašna da bi Nora uzela vreću za spavanje i prenoćila u pomoćnoj sobi na sveučilištu. - Dojadilo mi je činjenice da nemam vlastitu kupaonicu, da može bilo tko pokucati i pokušati me otjerati. Zbog toga sam prošle godine odlučio iznajmiti stan. Ali ljuti me što ljeti, kad živim u kamionu, moram to platiti.