Zelena alternativa
Izvori fosilnih goriva polako se iscrpljuju. Nije ni čudo, budući da ih iskorištavamo u posljednjih 200 godina. Ugljen, plin i nafta izgradili su ekonomsku snagu bogatih sjevernih zemalja, ali njihovo sagorijevanje povećalo je količinu ugljičnog dioksida u atmosferi za preko 33% i glavni je uzrok efekta staklenika koji mijenja klimu cijelog planeta. Danas znamo da se moramo prebaciti na obnovljive izvore energije, sve češće govorimo o svjesnoj potrošnji i odlučni smo u potrazi za alternativama tradicionalnim gorivima. Hoće li biogoriva proizvedena iz algi opravdati nade koje su u njih položene?
Umjesto soje i repice
Biogoriva nisu ništa novo. U Direktivi Europskog parlamenta o promicanju uporabe biogoriva ili drugih obnovljivih goriva u prometu spominju se gradovi u kojima je javni prijevoz već 2003. godine u potpunosti radio na gorivima dobivenim iz biomase. Do sada su pak osnovne sirovine za proizvodnju biogoriva jestive biljke: soja, kukuruz, repica. To pokreće puno moralnih sumnji. Uzimamo površinu za biljke koje nas ne hrane. Na bogatom sjeveru to nije problem, ali na siromašnom jugu tragedija.
U ovoj se situaciji uzgoj algi čini salomonskim rješenjem: trebaju relativno malu površinu, mogu se uzgajati na pustošima, hranjive tvari (a trebaju - poput usjeva - uglavnom kalij, fosfor i dušik) mogu se dobiti iz komunalne (i neke industrijske) kanalizacije ili leglo koje proizlazi iz stočarstva. Uz to, trebaju im samo sunce, odgovarajuće temperature (prosječna godišnja temperatura od najmanje 15 stupnjeva C) i ugljični dioksid. Mnoge vrste mogu rasti u slanim, visoko alkalnim ili kiselim vodama.
Jednoćelijske alge prikladne su za proizvodnju biogoriva. Imaju sposobnost fotosinteze (i stoga apsorbiraju CO2), brzo rastu i sposobni su stvoriti i akumulirati velike količine lipida. Masnoća čini 10-30% njihove suhe težine; 25-40% su bjelančevine i 5-30% ugljikohidrati (kao što vidite, "komina algi" može se koristiti za proizvodnju hrane za životinje).
Tehnološke barijere
Naftna kriza 1973. mobilizirala je vlade visoko industrijaliziranih zemalja u potrazi za novim izvorima energije. 1978. u Sjedinjenim Državama pokrenut je vladin istraživački program (Aquatic Species Program) zahvaljujući kojem:
- testirano je više od 3000 odabrani su oblici algi s različitih staništa i oko 300 vrsta koje su najprikladnije za uzgoj;
- otkriven je enzim odgovoran za sintezu masti i gen koji ih kontrolira, što otvara polje za genetske modifikacije usmjerene na dobivanje najučinkovitijih organizama koji proizvode lipide;
- pilot uzgoj algi pokrenut je u Kaliforniji i na Havajima, a zatim u Novom Meksiku. Prikupljeni pokusi omogućili su određivanje uslova uzgoja (pokazalo se, na primjer, da je u pustinji nemoguće uzgajati alge u otvorenim spremnicima zbog prevelikih dnevnih kolebanja temperature).
Program vodenih vrsta također je nažalost pokazao da je proizvodnja biogoriva iz algi izuzetno skupa. Litra bi koštala dva ili tri puta više od litre dizel goriva. Ne čudi onda što je program zatvoren 1996.
Ponovno aktiviranje
U novom tisućljeću vratila se tema biogoriva iz algi. Počeli su s radom prvi mali pogoni za proizvodnju goriva. Danas ih je gotovo 200 u Sjedinjenim Državama, dok u Australiji postoji tvrtka koja koristi alge iz jezera Cherry blizu Melbournea. U ljeto 2015. u Cadizu je pokrenut uređaj za pročišćavanje otpadnih voda koji također proizvodi biogorivo od algi. Projekt je dobio sredstva EU.
U Poljskoj je prof. dr. hab. Jerzy Tys. 2010. godine u Lublinu je osnovan Laboratorij za obnovljivu energiju iz okoliša. Koštala je 25 milijuna, većinom je došla iz Europske unije. Laboratorij se sastoji od 12 fotobioreaktora u kojima se uzgajaju alge - opskrbljeni su ugljičnim dioksidom i elementima u tragovima koji ih hrane te svjetlom potrebnim za fotosintezu. Znanstvenici iz Lublina, međutim, iz algi žele dobiti ne dizelsko gorivo, već metan, koji je glavna komponenta prirodnog plina. To bi Poljsku moglo učiniti neovisnom o uvozu iz Rusije. Alge se brzo množe i mogu se pretvoriti u biomasu - vrstu "juhe od algi" koja se lako fermentira u plin. 2012. godine poljski su mediji distribuirali izjavu Aleksandra Gudzowatyja,koja je trebala pokrenuti pogon za proizvodnju biogoriva iz algi u blizini Bełchatówa. Do sada se to nije dogodilo.
Vjerojatno je da će s vremenom biti moguće razviti tehnologiju za jeftinu proizvodnju algenog biogoriva. Za sada se čini da je jedina ekološka biljka Chiclana de la Frontera u Cadizu, gdje se energija potrebna za proizvodni proces dobiva samo iz solarnih baterija. Također može postojati zabrinutost da su uzgajane alge genetski modificirane i da su najproduktivnije vrste već obuhvaćene patentima. Velika zabrinutost: Shell i ExxonMobil bili su uključeni u proizvodnju biogoriva iz algi. Moramo li doista vjerovati da oni vjeruju u novu tehnologiju i žele je financirati ili bismo trebali misliti da se žele povezati s ekološkim aktivnostima kako bi na taj način poboljšali svoj imidž?
