Pijesak ima labavu strukturu, pa voda i vodene otopine gnojiva poput sita teku kroz njega u dublje slojeve tla. U ovoj situaciji biljke koriste samo malu količinu minerala koje smo im dali u gnojivima. Da bi postale dostupne biljkama i dugo ostale u zoni korijena, moramo zemlju iskopati humusom. Ova tvar, koja se naziva i humus, nastaje raspadanjem organske tvari i ima poroznu strukturu u kojoj se otopine vode, zraka i mineralnih soli nakupljaju u obliku koji je dostupan korijenju.
Izvor humusa mogu biti organska gnojiva (npr. Razgrađeni kompost ili stajski gnoj) ili ekološki pripravci koji djeluju puno brže.
Ekološki pripravci protiv karijesa
Kopanje tla organskim gnojivima uključuje fizički napor i daje dobre rezultate tek nakon nekog vremena. Isti ćemo učinak postići brže i lakše upotrebom modernih pripravaka koji sadrže humus u obliku huminskih kiselina, poput Substralnog humusa. Ovaj je proizvod pogodan za razne vrtne usjeve. Dovoljno ga je u proljeće posipati po tlu ispod biljaka. Ovaj tretman poboljšava strukturu supstrata i sposobnost akumuliranja hranjivih sastojaka te ih obogaćuje hranjivim tvarima. Postoje i drugi pripravci koji poboljšavaju kvalitetu tla, npr. U obliku vodene otopine.
Humus iz organskih gnojiva
Zelena gnojiva - posebno zasijane biljke (npr. Žitarice, lupin, graška) kopaju se zemljom dok su im mladice još mlade - kao na fotografiji. Tamo se razgrađuju u roku od nekoliko mjeseci.
Da bi se dobilo humusno tlo, tretmani se ponavljaju nekoliko puta.
Kompostirani gnoj smatra se najboljim izvorom humusa i hranjivih sastojaka. Kopamo ga u jesen s tlom namijenjenim povrću, voćnim grmovima (fotografija dolje) ili cvijeću ili njime malčiramo zemlju. Koristimo ga svakih nekoliko godina.
Kompost se izrađuje od raspadanja sječe trave, lišća grablja i ostataka kuhinje. Kada se kopa sa zemljom ili koristi kao malč (na slici) poboljšava strukturu tla, ali ima manje hranjivih sastojaka od stajskog gnoja. Iz tog razloga mora se gnojiti iz sezone u sezonu.
